Mirovina - dobrovoljni mirovinski fondovi

Mirovinska reforma provedena je krajem devedesetih godina zbog neodrživosti mirovinskog sustava generacijske solidarnosti. Taj sustav ne može izdržati demografske promjene - sve manji broj zaposlenih svojim doprinosima ne može kreirati dovoljna sredstva za sve veći broj umirovljenika. Drugi mirovinski stup predstavlja temelj mirovinske reforme. Na osobnim računima članova obveznih mirovinskih fondova danas je u prosjeku oko 15 tisuća kuna što predstavlja osobnu imovinu i štednju za mirovinu. Razlozi koji su doveli do mirovinske reforme prije desetak godina nisu u meduvremenu nestali, oni su danas još izraženiji. Omjer zaposlenih i umirovljenika još je nepovoljniji, prosječan vijek življenja se povećava i nigdje u svijetu model koji počiva samo na medugeneracijskoj solidarnosti nije održiv.

 

Ovo je bio citat jednog priopćenja Udruženja mirovinskih fondova povodom rasprave o mirovinskoj štednji i aktualnom pitanju mirovina. No, to nije sve:

 

Mirovinska reforma provedena je radi neodrživosti sustava medugeneracijske solidarnosti i postavljena na tri stupa koji kombiniraju generacijsku solidarnost i kapitaliziranu štednju u II. i III. stupu. Svi izračuni budućih mirovina iz prvog stupa koji počivaju na pretpostavci da će prvi stup davati za dvadesetak godina iste mirovine kao i danas suštinski su netočni. Prvi stup je dugoročno neodrživ i kada bi bio u mogućnosti isplaćivati iste razine mirovina kao što su danas, ne bi ga se ni trebalo reformirati.

 

U posljednje vrijeme zbog krize na svjetskih tržištima kapitala i padom vrijednosti investicijskih fondova neki su možda pomislili da su mirovinski fondovi bolje rješenje za dugoročno investiranje do mirovine. Ali, kako će pokazati sljedeći ulomak - i obvezni i dobrovoljni mirovinski fondovi traže da im se odobre pravila ulaganja vrlo slična onima kakve imaju investicijski fondovi. O tempora, o mores!

 

"Mirovinski fondovi podijelili bi postojeći portfelj na tri dijela: konzervativan, srednji i dinamički portfelj. Konzervativan portfelj ne bi smio imati dionice, srednji portfelj bi smio imati do 30% dionica a dinamički portfelj bi mogao imati do 60% dionica. Članovi do 40 godina starosti išli bi u dinamički portfelj, muškarci do 55 godine i žene do 50 godine života u srednji portfelj, a stariji od toga u konzervativni portfelj. Time bi se omogućilo da mlade generacije imaju višu stopu prinosa u vrijeme kad mogu nositi rizik t.j. kada pred njima bude još puno vremena za nadoknadu eventualnih gubitaka dok će se gotovo u potpunosti eliminirati rizik gubitaka pred samim umirovljenjem koji bi se odmah reflektirali u iznos mirovine.

 

Ima toga još, a sve u istom stilu: "Postupno liberalizirati ulaganja mirovinskih fondova izvan Hrvatske i prije ulaska u EU. Postojeća legislativa dovodi do toga da u trenutku hrvatskog ulaska u EU ulaganja mirovinskih fondova u EU izjednačuju se s ulaganjima u Hrvatskoj. To u praksi znači da će mirovinski fondovi preko noći moći promijeniti svoje investicijske politike što bi pak moglo izazvati značajne potrese na financijskim tržištima. Postupnom liberalizacijom i prije ulaska u EU taj bi se šok izbjegao. Ova je mjera takoder neophodna i da bi se uveli potportfelji u obvezne mirovinske fondove te se i ona nalazi u Pretpristupnom ekonomskom programu."

 

I još malo za kraj: "Liberalizirati ulaganja dobrovoljnih mirovinskih fondova. U posljednjoj promjeni zakonodavstva dobrovoljni mirovinski fondovi izjednačeni su u ograničenjima ulaganja s obveznim fondovima što nije u duhu dobrovoljnosti tih fondova."

 

I, što se tu više ima pričat'? Čini se da je i dalje važnije tko govori, a ne što govori. Dobrovoljni ili ne-dobrovoljni mirovinski fondovi.