Mirovina i dostojne mirovine kao pojam i koncept zbrinjavanja za vrijeme nakon radnog vijeka koju isplaćuje te za koje jamči država tj. državne mirovine iz sustava generacijske solidarnosti (tzv. mirovine iz prvog mirovinskog stupa ili pay-as-you-go mirovine) je odlično zamišljen prije kojih stotinjak godina. Autorstvo državnih mirovina se pripisuje njemačkom kancelaru Ottu von Bismarcku koji je 1889. godine uveo prvo državno mirovinsko osiguranje u svijetu iako je pravi cilj bio politički umanjiti utjecaj socijaldemokrata koji su među nezadovoljnim radnicima imali jaku podršku. I tako nastaše državne mirovine!
Bez obzira na prvobitnu namjenu i cilj projekta mirovine, cijeli sustav mirovina koje isplaćuje država oslanja se na aktivne radnike koji plaćaju doprinose za mirovine umirovljenika - danas poznat i kao generacijska solidarnost odnosno starosna mirovina. No, tada je odnos umirovljenika i aktivnih radnika bio 1:4 ali danas taj odnos nije ni približno takav (barem nije u Hrvatskoj) i ima tendenciju smanjivanja iz raznoraznih objektivnih ili subjektivnih okolnosti, razloga i uzroka.
Gdje su najbolja mjesta za mirovinu to je lako otkriti i izabrati no kakva nas čeka mirovina? To ponajviše ovisi o nama samima i o tome jesmo li se na vrijeme počeli financijski pripremati za dane mirovine. Pitamo se kako do veće mirovine i dolazimo do još jednog ozbiljnog problema hrvatskog mirovinskog sustava. To je nepovoljna mirovinska ovisnost, odnosno već spomenuti omjer broja osiguranika (odnosno aktivnih radnika koji uplaćuju u državni mirovinski fond) i umirovljenika (primatelja mirovine). On je 1990. godine iznosio 3 : 1, a vrlo brzo nakon toga pao je na 1,36 : 1 u 2000. godini. Potom, u razdoblju gospodarskog rasta u 2007. i 2008. godini došlo je do manjeg poboljšanja s omjerom 1,4 : 1 koji je uskoro već u 2009. godini 1,3 : 1 i dalje pada na 1,25 : 1 u listopadu 2010. godine. Prošli mjesec je državni mirovinski zavod objavio da je taj odnos sada još lošiji i iznosi 1,18 : 1 dok minimalno potrebnih održivih 1:3 nismo vidjeli još od devedesetih godina prošlog stoljeća. Očito je štednja za mirovinu nužnost.
Nažalost, u Hrvatskoj sada imamo i neke velike strukturne probleme koji utječu na stabilnost našeg mirovinskog sustava i mirovinska problematika uključuje stvari poput produženja životnog vijeka, smanjivanja stope nataliteta, izostanka pravovremenog odgovora na izazove starenja stanovništva, uvjeti te relativno niska stopa zaposlenosti. Sve ove spomenute faktore još uvećava negativni utjecaj svjetske ali i hrvatske krize, tako da su ključni izazovi i problemi sa mirovinama vrlo slični u mnogim europskim zemljama pa i u svijetu.
Udio prosječne mirovine u prosječnoj neto plaći iznosi oko 40 posto - opet sa tendencijom smanjivanja. Prema nekim istraživanjima taj će udio 2020. godine biti oko 30 posto, a 2050. godine ispod 20 posto. Zamislite da jednog dana radite i primate svoju plaću, a sljedeći dan ste u mirovini i primate samo 40 posto od te plaće. Provjerite kalkulator mirovine i pogledajte koliko vam treba za mirovinu. Osim u iznimnim situacijama, nije vjerojatno da će vam odjednom biti dovoljno samo 40 posto od prihoda na koji ste navikli. Jedan zanimljivi tekst oko planiranja vlastite mirovine donosi i portal Pametna kuna.
Stvari u budućnosti nažalost nikako neće postati bolje. Pa tako ni isplata pristojne mirovine iz sustava generacijske solidarnosti nije baš tako vjerojatna sa prosječno sve starijim stanovništvom. No, ako na vrijeme krenete planirati, štedjeti i ulagati za svoju mirnu starost i financijski osiguranu mirovinu, slika može biti i drugačija. Pogledajte kakve sve vrste državne mirovine po raznim osnovama poznaje hrvatski mirovinski sustav.
Kako mirovina iz državnog sustava generacijske solidarnosti u većini slučajeva neće biti dovoljna za pristojan standard umirovljenika rješenje je dodatna - privatna mirovina. No, kod stvaranja vlastite privatne mirovine nije nikako svejedno koji se financijski proizvodi i usluge koriste: dobre odluke vam mogu mnogo novca zaraditi, a loše odluke mogu mnogo novca skinuti sa vašeg računa za mirovinu.
Kako je najavljivano krajem 2010. godine, plan hrvatske Vlade je bio da se od prvog siječnja 2011. uvede socijalna novost - državna mirovina. Očito je da još taj plan nije zaživio i kako je spominjao mirovina blog ta ideja je hvalevrijedna. Na državnu mirovinu će imati pravo socijalno ugroženi stariji građani neovisno o tome jesu li tijekom života uplaćivali mirovinske doprinose ili ne. Neslužbeno se doznaje kako je prijedlog da državna mirovina iznosi stotinjak eura mjesečno.
Problem bi se mogao pojaviti zbog činjenice da bi državna mirovina mogla dodatno demotivirati na rad i obeshrabriti poslodavce na uplatu mirovinskih doprinosa za mirovinski plan i dodatno otežati stabilnost mirovinskog sustava. Ilustracije radi, uzme li se u obzir da najniža mirovina iznosi 56,59 kuna po godini staža, radnik mora odraditi 17,5 godina da bi dobio 1.000 kuna mirovine. Tu se negdje uklapa i najavljeno produljenje radnog vijeka odgađanjem odlaska u mirovinu što će donijeti neke uštede državnom proračunu zbog kraćeg vremena provedenog u mirovini. Druga mogućnost je i postepeni prelazak iz rada u mirovinu, a kako se vidi ima i nekih državnih zaposlenika kojima u mirovinskom sustavu plaće uopće nisu loše.
Pa tako, ako se uvede državna mirovina, osoba će nakon 65. godine života (uz ostale uvjete) imati pravo na oko 700 kuna bez dana rada i bez ijedne kune uplaćenih doprinosa, jednako kao netko tko je radio dulje od 12 godina. Je li to baš najsretnije rješenje socijalne skrbi kroz mirovine ili od drveta ne vidimo šumu? Planiranje mirovine može svakako pomoći, makar i za male iznose štednje. Prije planiranja otkrijte koliki je vaš raspoloživi prihod od kojega možete odvajati i štedjeti za mirovinu, a ako želite testirati svoje preferencije, sklonosti riziku i volatilnosti ulaganja iskušajte mali test ulagača.
